Sponsors  

  

   

Održan II Simpozijum - Molekularna dijagnostika spolno prenosivih infekcija

Detalji

U organizaciji Udruženja mikrobiologa Bosne i Hercegovine i Zavoda za biomedicinsku dijagnostiku i ispitivanje “NALAZ”,  16. 12. 2011. god. u Sarajevu, održan je II Simpozijum posvećen izučavanju spolno prenosivih bolesti pod nazivom: „Molekularna dijagnostika spolno prenosivih infekcija“.


Radom Simpozijuma je rukovodila akademik prof.dr. Mirsada Hukić, a predavači su bili: prof.dr. Mario Poljak (mikrobiolog), prof.dr. Snježana Židovec Lepej (mikrobiolog), prof.dr. Zulfikar Godinjak (ginekolog), prof.dr. Ermina Iljazović (patolog), prof.dr. Devleta Balić (ginekolog), mr. sci. Irma Salimović Bešić (molekularni biolog) i mr.dr. Anja Tomić Čiča (citolog).


Simpozijumu je prisustvovalo oko 150 medicinskih stručnjaka iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine. Tu su bili: mikrobiolozi, ginekolozi, patolozi, otorinolaringolozi, doktori obiteljske medicine, molekularni biolozi, inžinjeri medicinske dijagnostike i drugi.

Izuzetno kvalitetna uvodna predavanja, multidisciplinarni pristup problemu dijagnostike i terapije spolno prenosivih bolesti, potakli su bogatu diskusiju i nametnuli potrebu uvođenja novih dijagnostičkih i terapijskih vodiča.

Najveću pažnju svih prisutnih privukli su humani papiloma virusi (HPV), kao uzročnici karcinoma grlića maternice. Kao najbolji i najpouzdaniji način za dijagnostiku ove infekcije, prema svim literaturnim podacima i iskustvu predavača su molekularni testovi. Naglašeno je da testovi za dijagnostiku moraju biti odgovarajuće specifičnosti i osjetljivosti, a uz to certificirani i registrirani. Treba izbjegavati upotrebu neprovjerenih testova, kreiranih u laboratorijama, koji nisu prošli propisani proces validacije. Da bi se procijenila onkogena aktivnost virusa preporučeno je da se urade testovi na dokazivanje produkcije E6 i E7 proteina, kao pokazatelja početka procesa onkogeneze.


Citološki testovi još uvijek imaju veliku važnost u dijagnostici, ali njihova pouzdanost je veoma ovisna od iskustva samog citologa.


Druga tema rasprave bila je Chlamydia trachomatis. Ch. trachomatis je najvažniji uzročnik spolno prenosivih bolesti osoba od 15-24 godine. To je vrlo važan uzročnik steriliteta muškaraca i žena. Infekcija je često asimptomatska i podmukla, ali iza sebe ostavlja teške posljedice. Zbog toga je istaknuto da dijagnostičke metode moraju biti prilagođene da otkriju akutnu infekciju. Najosjetljivija i najspecifičnija među njima je molekularna dijagnostika, kojim se uzročnik otkriva u 98% slučajeva. Predavači su istakli prednost ovih metoda jer se kao uzorak može koristiti urin, sperma, bris uretre, bris cerviksa i bris vagine. 
Serološki testovi imaju vrlo ograničenu vrijednost u dijagnostici akutne infekcije s Ch. trachomatis, a pogodni su za procjenu epidemiološke situacije, seroprevalence i seroincidence.

Dijagnostika HPV infekcije na nivou detekcije virusa u Bosni i Hercegovini radi se u više centara: Sarajevo, Tuzla, Mostar i Banja Luka, te u Zavodu za biomedicinsku dijagnostiku i ispitivanje „Nalaz“ iz Sarajeva. Međutim, dokazivanje onkogene aktivnosti virusa NASBA metodom, detekcijom HPV E6/E7 mRNK  i molekularna dijagnostika Ch. trachomatis, radi se samo u Zavodu za biomedicinsku dijagnostiku i ispitivanje „Nalaz“. Uvođenjem ove dijagnostike i u druge institucije omogućiti će se rana dijagnostika infekcija koje imaju ulogu u nastanku karcinoma i steriliteta.

   
© Itilla